Cairo, 17°C
Sunday, 22 March 2015, 8:06:58 pm

"Povratak" ilirskog kraljevstva

By: Amir Telibećirović
Jan 21 2015
0

Piše: Amir Telibećirović - Izvjesni geodet Mensur Omerbašić, koji je sebe ‘proglasio’ za kralja Bosne nakon što se ‘uspostavi’, odnosno vrati monarhija, kao državno uređenje u BiH, svoju porodičnu lozu smatra izravnim potomcima srednjovjekovne bosanske vlastele.

U vrijeme dok se po ko zna koji put “raspravlja” o unutrašnjem političkom, usput i ekonomskom te socijalnom preustroju BiH, priča o uspostavljanju Bosne kao monarhije, koja navodno nikad nije službeno-pravno ni ukinuta kao takva, još od srednjeg vijeka, djeluje nadrealno. Kako god, činjenica ostaje da izvjesni naučnik Mensur Omerbašić, koji je sebe proglasio za novog bosanskog kralja (čini to već niz godina!), nakon što se nekako vrati kraljevina, ne odustaje od takve ideje. Pritom, nudi više pravno-historijskih, kulturoloških, političkih i prirodnih objašnjenja zašto misli da bi se tako nešto trebalo ostvariti, ali ne kaže precizno i kako. 

“Da je Bosna i dalje međunarodnopravno (uzurpirana) monarhija, vidi se iz činjenica da Jajce međunarodnopravno nije nikad prestao biti naš glavni grad, pa tako otkad su uvedeni poštanski sistem i telefonija na ovim prostorima, uvijek Jajce kao i svi glavni gradovi dobije najniži tj. prvi poštanski broj, te najniži tj. prvi pozivni telefonski broj – bez obzira na režim. To naravno ne može biti slučajnost, već se očito radi o pitanju međunarodnog pravnog poretka, odnosno činjenice da monarhistički poredak nije nikad ukinut.” – Ovo su riječi samoproglašenog, nesuđenog bosanskog kralja, koji očito smatra da Bosna može ponovo biti kraljevina, na temelju pravnog naslijeđa iz srednjeg vijeka. Čovjek se zove Mensur Omerbašić, i priča o njemu, i njegovim aktivnostima na “povratku” monarhije u bosansko državno uređenje, može djelovati sumanuto, ali je istovremeno racionalna, barem u nekim svojim tačkama.

Nije on sasvim nepoznat domaćoj javnosti. Naime, već nekoliko godina se periodično javlja, ne govoreći odakle. Za par elektronskih medija, domaćih i stranih, već je dao i interview, negdje iz ilegale, prije nekoliko godina, samo bez svoje fotografije. Iako rijetko odgovara na medijske upite, trudi se da bude što prisutniji po društvenim cyber mrežama. Stoga u detalje prati i tumači novinske natpise i dešavanja u svim slojevima društva u BiH, na Balkanu, ali i širom svijeta. Hiperaktivan je i preko nekoliko svojih web portala, gdje na engleskom i bosanskom jeziku nudi reviziju lokalnih zbivanja kroz prizmu numerologije, historije, ekonomije, nauke, politike, pomalo ezoterije i nepreglednih zavjereničkih teorija (uz poneke zavjereničke činjenice).

Na njegovim portalima, i na Facebook-u vidljiva je povremena upotreba trećeg lica, pri pisanju o sebi samom, tako da nije isključeno kako u cijeloj priči sudjeluje više osoba, a ne samo Omerbašić. Pišući o sebi u prvom licu, Mensur se titulira sa “Njegovo Visočanstvo,” ili samo skraćeno Nj.V. prema kraljevskom protokolu. U pokušaju da se razgovara sa njim, moguće je dobiti samo kratki odgovor poput ovoga:  "Jedino je moguće da dobijete autorizovani pisani intervju koji biste objavili u integralnoj formi tj. bez uredničkih intervencija, dodavanja naslova, komentara, itd." Poslije ovoga se ne bi više direktno javljao, iz nepoznatih razloga, ali se i svako malo “javi” indirektno. Osim za kralja Bosne, tvrdi kako se dinastičkim pravnim tumačenjem on može još proglasiti i kraljem Hrvatske, Bosne i Srbije, pod zajedničkim nazivom ‘Ilirija,’ pošto je to stari naziv, koji je potisnut iz upotrebe u korist slavenstva.

Metod za diskriminaciju geofizičkih modela planete Zemlje

Iako nekim zlobnicima na prvi pogled može djelovati kao da podatke o njemu treba tražiti ili u arhivu kakve psihijatrijske ustanove, ili među nekim rezigniranim bivšim političarima koji su izbačeni iz svoje stranke, njegov biografski profil je ipak smješten negdje drugdje. Omerbašić je zapravo stručnjak za geodeziju, koji je nekad radio na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Evo šta njegov kolega, izvjesni Nihad Kapetanović iz Sarajeva kaže o njemu u pisanoj formi:

“Mensur Omerbašić rođen je 16.09.1970. godine u Zavidovićima. Osnovnu, te Geodetsku tehničku školu završava u Sarajevu. Poslije odsluženja vojnog roka, šk. 1989/1990. upisuje se na Geodetski odsjek Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Za vrijeme agresije na BiH završava studij i diplomira 14.04.1994. godine, odbranivši diplomski rad ‚Izravnanje triangulacije 2. reda na Besselovom elipsoidu‘, pod mentorstvom prof. dr. Abdulaha Muminagića (1919-2001) sa kojim nastavlja sarađivati sve do profesorove smrti. 1995. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje nekoliko godina radi na GPS i projektima inžinjerske geodezije širom Nove Engleske. Po završetku postdiplomskih studija započetih u jesen 1997. vraća se u Sjedinjene Države, u proljeće 2002, gdje radi na različitim projektima iz inžinjerske geodezije od kojih je najznačajniji Central Artery Tunnel (CA/T) u Bostonu, Massachusetts. Tu primjenjuje stručna znanja koja je stekao u dotadašnjem školovanju kao i na Massachusetts Institutu Tehnologije (MIT). Posebnim zalaganjem Ureda senatora Edwarda M. Kennedyja (Dem., Mass.), u proljeće 2003. vanrednim postupkom postaje državljanom i Sjedinjenih Američkih Država, zadržavši pri tome i svoje bh. državljanstvo. Osnivač je geodetske kompanije GTS d.o.o. Sarajevo, generalnog zastupnika za Bosnu i Hercegovinu američkog Trimble®-a, najvećeg proizvođača geodetske opreme na svijetu. Doktorska disertacija napisana je na engleskom jeziku i sadrži 145 stranica US Letter formata, od čega je 111 stranica teksta i 34 stranice priloga. Popis literature sadrži 123 naslova, uglavnom recenziranih naučnih radova i knjiga. Mensur Omerbašić, kao dipl.inž.geodezije odbranio je 21.11.2003. godine na Odsjeku za Višu geodeziju i Geomatiku (GGE), Univerziteta New Brunswick (University of NewBrunswick – UNB) u Kanadi, doktorsku disertaciju pod naslovom Metod za diskriminaciju geofizičkih modela planete Zemlje (Earth-model discrimination method). Mentor je bio dr. Petr Vaníček, profesor emeritus na UNB, Fredericton. U komisiji za ocjenu i odbranu doktorske disertacije bili su, među ostalim, i dr. James Merriam sa Odsjeka za geofiziku Saskatchewan Univerziteta u Kanadi, dr. Karl Butler sa Odsjeka za geologiju UNB, dr. Nora Ni Chuiv sa Odsjeka za matematiku i statistiku UNB, i dr. Marcelo Santos sa GGE UNB. Postdiplomski studij za magistra nauka (Master of Science) započeo je u jesen 1997. godine da bi nakon godinu i po, u proljeće 1999. po posebnoj preporuci GGE odsjeka započeo doktorski studij (Doctor of Philosophy), ukazanom akademskom čašću tako oslobođen od akademske obaveze da odbrani magistarski rad. Nepunih godinu dana kasnije uspješno polaže generalne ispite za doktorskog kandidata i potom radi na istraživanju na više naučnih projekata, kao što su Prirodne katastrofe i geodetski monitoring (seismologija), Dizajn sintetičkog gravitacijskog polja Zemlje (geofizika), Alternativni navigacijski filtri (satelitska navigacija), i dr. Prezentirao je radove na više međunarodnih konferencija, te objavio uglavnom kao autor ili prvi koautor više naučnih radova među kojima je i jedan koji je uvršten u NASA aktuelnu STI bazu podataka za misiju svemirskog programa najznačajnijih naučnih i tehničkih publikacija u svijetu od 1915 godine do danas.”

Iako povelika i možda pretrpana, ovo je još uvijek skraćena verzija njegovog životopisa, i to samo onaj obrazovni dio i karijera. Nije zgoreg znati nešto o obrazovanju potencijalnog budućeg kralja Bosne kao kraljevine.

Sefardski begovi

No, i pored živopisne karijere i profesionalne edukacije, Omerbašić je i dalje više aktivan na sasvim drugačijim društvenim poljima u odnosu na geodeziju. Na primjer, kroz objavu svoje knjige naslova – “Bosna u britanskoj geostrategiji,” u kojoj se naširoko bavi međunarodnim i domaćim spletkama oko BiH, nekad i sad. On za većinu domaćih društvenih nepravdi krivi tri geopolitička centra, Vatikan, Beč i London. Zato Bosnu i Hercegovinu vidi kao koloniju kojom se upravlja preko OHR-a, spominjući usput kako je ranije neuspješno pokušao da pregovara sa OHR-om o ukidanju njihove ustanove. U užem smislu, za nedjela u BiH, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i posljednjem, direktno proziva ozloglašeni polutajni katolički red jezuita, čije regionalno djelovanje iz prošlosti jeste dokazano na druge načine, ali je nejasno postavljena njihova navodna uloga u današnjem podneblju.

Istovremeno, on sve Izetbegoviće smatra lažnim muslimanima koji zapravo ‘rade za jezuitske interese,’ šta god to podrazumijevalo. Istu stvar tvrdi za kompletnu srbijansku vladu. U interesno-teritorijalnoj raspodjeli, vjeruje da Vatikan, odnosno Rim, skupa sa političkim Bečom, ima više interesa za Federaciju BiH, a London više za Republiku Srpsku. Istovremeno, “kralj” krije svoje izvore ovakvih podataka, bez obzira koliko oni možda pretjerano smjelo zvučali. Mensur ne bira riječi, ali ne bira ni definicije, kao ni teorije u koje zaista izgleda uvjeren. Ponekad, ali samo ponekad, rečenice mu djeluju kao polupismeno sročene, ali nisu neshvatljivog značenja. Mada ovo o čemu govori nije sasvim bez osnova, on ipak ne daje precizne dokaze za sve to.

Usput, većinu potomaka bosanskih begova smatra zapravo potomcima Jevreja-Sefarda koji su u još u šesnaestom vijeku, došavši u Sarajevo, sa Osmanlijama postigli neki sporazum o čuvanju nekretnina, vakufa i begovata, ali tako što će se neki od njih islamizirati pa onda ostati ovdje među imućnijim klanovima u vlasti i nakon povlačenja Osmanlija iz Bosne. Među takve klanove ubraja i klan Izetbegovića. Sefardi su, kao što je poznato, protjerani iz Španije prije oko pet stoljeća, a dio njihove populacije je stigao u tadašnju Bosnu prema navodnom, ne baš javnom, sporazumu između ondašnjeg pape i osmanskog sultana, kako ističe Omerbašić. Za prošlogodišnju priču o beogradskoj potražnji za Naserom Orićem preko Interpola tvrdi da je bila farsa. O Naseru Oriću kaže da je dezerter i saučesnik u genocidu nad Bošnjacima Srebrenice, jer je napustio tamošnji narod, bez problema izašavši iz Srebrenice pomoću ranijih veza na srpskoj strani. O sarajevskom web portal Klix, kaže da je zapravo skraćenica od ‘Katolix,’ sa uklonjenim slovima ‘ato’ iz sredine, te da je i taj portal na jezuitskom platnom spisku. U skladu sa ovom tvrdnjom, Omerbašić naglašava kako su svi visoki predstavnici iz OHR-a bili katolici, i to jezuiti, što ih valjda izdvaja od siromašnijih katolika među ordinarnim narodom.

Konstitutivni volovi, robovi, kreteni i fukare

Ovim riječima pojašnjava svoje navodno genetsko i kraljevsko porijeklo, te pravo na to neko novo bosansko prijestolje:

Bosanska dinastija Omerbašić Berislavić Nemanjić je islamizirani ogranak mađarske osnivačke dinastije Arpad. Omerbašići su direktni potomci osnivača bosanske države, mađarskog princa i bosanskog vicekralja Borića, pa su, preko mađarske, nasljednici i krune Hrvatske. Pravo na bosansku krunu polažu preko direktnog pretka, prošlog bosanskog suverena i Borićevog direktnog nasljednika, princa Stjepana Berislavića, vladara slobodne teritorije do 1527. Berislavići su svoje pravo oživjeli gašenjem dinastije Kotromanića 1463, kada preuzimaju komandu nad vojskom i puni suverenitet nad Bosnom, i kao domaći prijestolonasljednici drže većinu teritorije Kraljevine slobodnom još skoro cijelo stoljeće. Ovo je omogućilo pojedinim dijelovima zemlje da ostanu slobodni i duže od vijeka, kao npr. Bihać, koji je pod Osmanlije pao tek 1593 godine.”

Pošto, kako je rečeno, osim kraljem Bosne, Mensur sebe naziva i kraljem Hrvatske kao i Srbije, a sve to skupa naziva ilirskim zemljama, želeći da se pojam Iliri ponovo vrati u upotrebu, smatra ga prirodnijim nazivom za ovdašnje populacije nego nametnuto i opšteprihvaćeno ime – Slaveni.

Kako se u tumačenjima povijesti najviše poziva na predosmanski period, dakle onda kada je Bosna zadnji put bila kraljevina, očekivalo se da će podržati bogumilsko/patarensko kulturološko naslijeđe, što inače mnogi koji se furaju na bosansko srednjovjekovlje podržavaju. U Omerbašićevom slučaju, to je sasvim suprotno. Mensur, naime, za bogumile smatra da su bili neka vrsta sotonističke sekte, pošto su u svojoj doktrini vjerovali u dualizam, jednakost između sotone i boga, to jest zla i dobra. Čak kaže da je današnja narodna uzrečica – "do zla boga", potekla iz bogumilske tradicije. Također, smatra kako je Bosna pala pod osmansku okupaciju zbog izdaje u redovima ondašnje bosanske odbrane, a izdaju su navodno, u korist Osmanlija, izvršili neki bogumilski špijuni, to jest petokolonaši. Vjeruje da neke današnje političke i kulturološke nelogičnosti u bosanskoj javnosti, vuku korijen još od tada, sa naglaskom na domaćoj javnoj terminologiji. Stoga nudi slijedeće pojašnjenje pogrešnih i pravilnih termina u sadašnjoj BiH.

Na primjer, ovako govori:

“Nametnuti i nepravilni termini su – 1) Bosna i Hercegovina, 2) Bosanac i Hercegovac, 3) Federalna televizija, 4) Republički zavod, 5) konstitutivni narodi, 6) Bošnjački narod/nacija Bošnjaka, 7) Srpski narod/nacija bosanskih Srba, 8) Hrvatski narod/nacija bosanskih Hrvata.”

Umjesto svega pobrojanog, kaže da bi trebali da se koriste slijedeći pojmovi:

“1) Bosna, 2) Bosanac, 3) entitetska televizija, 4) entitetski zavod, 5) etničke grupe Bosne, 6) etnička grupa Bosanaca-muslimana, 7) etnička grupa Bosanaca-pravoslavaca, 8) etnička grupa Bosanaca-katolika.”

Posebno su zanimljivi njegovi etimološki rebusi, kroz koje tvrdi kako su u korijenu imena Bošnjaka, Srba i Hrvata, sadržane strane riječi za volove, slugane i kretene. Ovako je sve to objasnio:

Rim tj. njegov nasljednik Vatikan, sebe smatra vlasnikom ilirskih provincija još od okupacije ilirske imperije, 9 godine nove ere, kada Ilire u taktici: zavadi-pa-vladaj, izdijeli na ‘narode’ nadjenuvši im podrugljiva imena: Srbi (servi, lat. rob, sluga) i Hrvati (croatini iskv. cretini, lat. kreten). Kad ovi demografski ojačaše, Rim im u X vijeku još ucrta i provinciju Bosnu (bos+nae, lat. pravi + vo, volina). Kad i oni ojačaše, pa počeše sklapati vojne saveze sa ‘Hrvatima’ i ‘Srbima’, Rim se osjeti strateški ugrožen, te u XV vijeku dovede Turke, koji tako islamiziranu raju danas smatraju ‘svojim’ Bošnjacima; međutim i to je opet izrugivanje: izv. tur. boşuna - bijednik, fukara. Sam izraz "Bošnjak" je u pravnu upotrebu uvela mađarska Kruna, davno prije turske, pa tursko tumačenje (koje nekima služi kao izgovor za svođenje međunarodnopravnog statusa Bošnjaka na tek tursku nacionalnu manjinu) nema pravnu snagu za razliku od mađarskog: "s" se na mađarskom čita "š", i mađ. "Bosnyak" [bóš-niâk] naprosto znači ‘čovjek iz Bosne’, tj. Bosanac. Ovo znači da je, kao i u svim zemljama svijeta, i kod stvaranja bosanske države, geografska pripadnost ispravno bila uzeta za nacionalnu. Stoga su ‘Bošnjak’ i ‘Bosanac’ međunarodnopravno i danas sinonimi pošto kraljevina nije nikad prekinuta na međunarodnopravno priznat način.”

.


Amir Telibećirović

Amir Telibećirović je rođen 06.04.1973. u Sarajevu, gdje je i odrastao. Radio za redakcije omladinskih magazina „Fan“ i „Alčak Nagazim“, i privremeno za EFM Studentski Radio u Sarajevu. Potom radio u redakciji magazina Start BiH, uz saradnju sa sedmičnicima “Slobodna Bosna“, „BH Dani“, i sa brojnim stranim i domaćim web portalima. Bio jedan od urednika u redakciji pdf izdanja na engleskom "Bosnia Daily" i "BH Business." Nekoliko godina bio dopisnik ljubljanskog sedmičnika Mladina. Autor knjige o hronologiji opsade Sarajeva na engleskom i bosanskom jeziku. Radi kao historijski vodič za kanadsko-američkog tour-operatera Rick Steves, na potezu od Ljubljane do Mostara. Povremeno radi i kao gradski vodič u Sarajevu. Jedan je od naših urednika (redakcija portala). 

 

 
.

leave a comment