Dvorac Cernik Vicekralja Boriča - gdje je trebala početi "Ilirska bajka": vaša sloboda, nezavisnost, mir...

"Zanimljivo je da utvrda koja se u ratne ili stambene svrhe koristila zapravo neprekidno, s izuzetkom nekoliko posljednjih godina, zapravo nema ni jednoga starijeg prikaza. Istodobno utvrde koje su već stoljećima napuštene imaju relativno dobru, a neke i opsežnu dokumentaciju." (Nadilo, B. Utvrde. Građevinar 56,12:775-783, 2004) Zapažanje istoričara o Dvorcu kao objektu namjerno obavijenom velom zaborava, što je karakteristika geostrateški najbitnijih ciljeva...

Umjesto bajke, Iliri su dobili neprijatelja kakvog niko ne zaslužuje: podmuklog, ciničnog, zlog i po svim mjerilima nečovječnog. Neprijatelja koji je, nakon hiljadu godina ljubomornog posmatranja procvata i razvitka Ilirske imperije - uzvišene pretače svih modernih civilizacija - iskoristio prvu priliku da Teutinu Imperiju Svih Imperija sprži i sravni sa zemljom. Taktikom zavadi-pa-vladaj, koja Ilirima ni dan-danas ne pada ni na pamet a kamoli da je primjenjuju na drugim ljudskim bićima, italijanska "gospoda" od Ilirskog naroda dizajnira "narode-nacije" koje podrugljivo naziva: Srbi (lat. servi, serbi - rob, sluga), Hrvati (lat. cretini, iskv. croatini - kreten, budalina), Bosna (lat.bos+nae - pravi + vo, volina). Tri od tri ne može biti koincidencija. Dodate li tome i četvrtog dokazanog neprijatelja, vidjećete šta i oni misle o "svojim" Bošnjacima: tur. bosh+nyak - fukara, beskućnik; izv. boşuna - bijednik; boşluk - čistina, ničija zemlja (pravni status kolonije, lat. terra nullius). Iako Vatikan i njihov pijun Turska danas podmeću da su Bošnjaci turska nacionalna manjina (pravdajući intervencionizam Turske), naziv Bošnjak za državotvorni narod Bosne je u pravnu upotrebu uvela mađarska Kruna, davno prije Otomana: 's' se na mađarskom izgovara 'š' pa Bosnyak kao prvobitni mađarski naziv za stanovnika Bosne znači "osoba iz Bosne"; tako je kod stvaranja bosanske države u XII vijeku, baš kao i svugdje u svijetu, geografska odrednica uzeta za nacionalnu, tj. Bošnjak i Bosanac su međunarodnopravno i sad sinonimi uprkos stalnim spletkama Vatikana i Turske.

  • Izmišljotinama nigdje kraja - u dugim vijekovima koji će uslijediti, jedna laž dodavana je na drugu, te je tako sazidana čitava kula od karata koju i najprostija logika i istina za samo jedan tren mogu srušiti do temelja (npr. to da je Bosna međunarodnopravno i dalje (uzurpirana) kraljevina vidi se iz činjenice da joj je Jajce i dalje glavni grad jer u svim režimima do danas dobija uvijek - najniži pozivni i poštanski broj). Otud tolika teška cenzura u medijima, politici, obrazovanju... Otud i stalno psihofizičko mučenje, pritisci da se iselite, suptilne sugestije kroz česte "ankete", "studije", ili čak viceve, o tome da je bolje biti živi rob gorepomenutim i dr. gospodarima negoli "polumrtav" u svojoj - u cikličnim krugovima pakla kroz koje vas "gospoda" propušta s vremena na vrijeme tek toliko da "ne zaboravite svoje mjesto". Kao kad dreser priteže ovratnik s naoštrenim zupcima oko vrata zatočenoj zvjeri... Naravno, nije nam Rim jedini geostrateški neprijatelj.
  • "Slavenstvo Balkana" - izmišljotina geostratega Vatikana (što je otkrio mladi genijalni istoričar dr. Tibor Živković i to platio glavom). Tamno zeleno označava slavenske jezike među narodima koji su preživjeli užase tokom 4. i 5. v.n.e. od strane divljih slavenskih plemena iz močvara Bjelorusije. Primjetite prekid između tamno zelene i drugih nijansi zelene, što znači ili da su se Slaveni nakon invazije i dva vijeka zlodjela nad Ilirima povukli baš kao i sva druga plemena koja su vršila invazije, ili da su Slaveni  uključujući Ruse i dr. disperzijom potekli od Ilira... I svi okupatori nam ostaviše ponešto: Rimljani rudarenje, ali nismo postali Italijani; Carigrad pravoslavlje, ali nismo postali Bizantinci; Otomani islam, ali nismo postali Turci; Habsburgovci arhitekturu, ali nismo postali Austrijanci... Slaveni za sobom ostaviše tek jezik, koji su Iliri prihvatili kako bi spasili gole živote. (Slično je, npr., engleski proširen prvo silom po Britaniji, a onda kolonijalizmom širom svijeta.)  Očita je podvala da smo Slaveni "jezički", tj. da ne bismo bili Iliri na jedini prirodan način - biološki, pa je, vjerovali ili ne, Austro-Ugarska (Vatikan) zakonom zabranila samu riječ Ilir!

istorijske prekretnice

6-9 n.e. III ilirski rat, kog i rimski historičari, poput Procopiusa, nazivaju "najtežim koji je Rimsko carstvo ikad vodilo"

1-4 v.n.e. Uništeni veliki ilirski gradovi poput Heduma Castelluma kod današnjeg Visokog

5-6 v.n.e. Rimljani masakriraju ili prodaju u roblje 4 miliona (većinu) Ilira. Oni koji su odvedeni - danas naseljavaju Siriju, Palestinu, Alžir, Maroko...

1054 Raskol kršćanstva na katoličanstvo i pravoslavlje vraća Drini ulogu strateškog separatora

1141 Mađarski Princ Boris Kalamanos (sin Kralja Kalmana), 1141 dobija u vlasništvo Bosnu - prvo kao regent u ime maloljetnog mađarskog princa Ladislava - gdje po rimskom dinastičkom pravu osniva državu (Banat) u kojoj postaje Ban odnosno Vicekralj s pravima Kralja, i svoju bosansku dinastiju Kotromanić (lat. coutor+romani, saveznici Rima). Boris vlada nad Bosnom pod bosniziranim vladarskim imenom Borić. Njegov sin Konstantin Kalamanos, koji je do tad bio guverner Cilicije (današnja Turska), po smrti Borića vlada Bosnom kao ban Kulin. Srpski i hrvatski istoričari odani Londonu i Rimu (kreatorima zamke Zavadi-pa-vladaj), vijekovima nastoje cenzurisati istinu da su Borić i Boris ista osoba jer mađarsko porijeklo suvereniteta Bosne poništava pravni zahtjev i Srbije i Hrvatske na Bosnu, čime nestaje i glavni uzrok vječnom sukobu Srba i Hrvata - "indijanaca" Londona i Rima za održavanje Ilira iscjepkanim dakle slabim.

1180 Bizant dovodi marionetu - Boričevog sina Kulina koji dopušta ulaz satanistima "Bogumilima" kao test otpornosti katoličanstva koji je Istok postavio Zapadu

1377 Prvo kraljevsko krunisanje nekog pripadnika loze Berislavić: Tvrtka I Kotromanića

1408 Sveti rimski imperator Sigismund masakrom 200-ak oficira (generala i admirala) na Doboru kod Odžaka pripremi teren za Otomane, obezglavivši narod elitocidom kojim je eliminisao skoro cjelokupno misleće rukovodstvo zemlje uključujući velik broj stratega. Naizgled ničim izazvana neviđena okrutnost i ritualni masakri koji su prema njemačkim kraljevskim istoričarima trajali nekoliko dana i noći, bili su motivisani nastojanjem Sigismunda da istrijebi Boričevu lozu kao ogranak Svete mađarske dinastije Arpada (osnivača Mađarske) - pretendenata na oba Sveta carska prijestolja tj. i Rima i Bizanta

1463 Vrhovni bogumil Radič (Radak) sabotira pohod pape Pia II za oslobođenje Bosne tako što, dok papa (navodno) okuplja vojsku u Italiji, sultanu Mehmedu bez borbe prepusti Bobovac s riznicom koji je bio opremljen za dvogodišnju borbu. Tako Mehmed s lakoćom uhvati mladog kralja Tomaševića i živog ga odere te pobi maloljetne prijestolonasljednike uključujući Katarininu djecu - što je izvjesnija verzija događaja s obzirom na dokazanu seriju regicida nad Kraljevskom Porodicom Kotromanić kao i likvidaciju Princa Berislavića, pa je teško povjerovati da bi sultan poštedio neke od njih - a pogotovo ne prijetolonasljednike

1503 Po zlu poznati papa Bordžija naveo bosansko (ilirsko) plemstvo u zamku Husrefu u Sarajevo, navodno na "Sabor" pošto im papa i sultan obećaše priznati statuse ako se dođu pokloniti, gdje ih ovaj pokla. Potom mu Bordžija posla iz Rima par desetaka porodica španskih Sefarda da uzmu islam i ušanče se  sarajevske mahale gdje će biti begovi/vlast; Sarajevo je tako izgrađeno za tu novu elitu kao sjedište uprave, pa je moguće da ni nisu bili protjerani iz Španije što bi mogao biti tek izgovor pošto je papi trebala "elita za novac" - uobičajen način u Antici i kasnije za formiranje okupacione uprave metodom "spržene zemlje"

1527 Nakon herojskog otpora na sjeveru i zapadu od preko 70 godina pod prinčevima Berislavićima, Otomani uspostavili prvu upravu Eyalet Bosna, čime po međunarodnom pravu pada Kraljevina odnosno Prinčevat Bosna i nastaje uzurpacija prava na suverenitet lozi Berislavića (danas Omerbašići)

1535 Sultanov unuk Husrev naređuje da se Vojvoda dubočki Stjepan Berislavić zakolje nakon što odbi da abdicira sa tri ilirska trona: Bosne, Hrvatske i Srbije

1700 Vojvoda dubočki Ivan Omerbašić i Biskup primat Bosanski potpisuju istorijsku izjavu o preseljenjima katoličkog stanovništva, gdje je Vojvoda korištenjem svojih insignija iz srednjovjekovne Bosne izveo diplomatski protest, sačuvavši tako pretenziju kraljevske loze na suverenitet od gašenja preskripcijom

1831 Eks-sefardski papist (papini lojalisti) Rizvanbegović nagovara Bosance da izdaju Gradašćevića i čekaju "reforme od sultana"

1925 Eks-sefardski papist Spaho nagovara Bosance da umjesto vraćanja svoje države čekaju "reforme od kralja Karađorđevića"

1995 Eks-sefardski papist A. Izetbegović nagovara Bosance da čekaju pravdu, reforme itd. "od EU/NATO/marsovaca". Njegova uloga je međutim kompleksnija i proističe vjerovatno iz njegovog velikog poznavanja međunarodnog prava, pa mu se mora odati priznanje za reaktivaciju bosanske državnosti kao i sabotiranje stranih interesa u korist bosanskih, uključujući čak i interese EU (Berlina i dr.), NATO i papista unutar State Departmenta SAD-a

 

ekologija.org

Earthquake prediction & monitoring
Quake Forecast: www.seismo.info


yellowpages.ba


World largest hosting provider